Učenici Biskupijske klasične gimnazije Ruđera Boškovića, zajedno sa svojim profesorima, pripremili su božićnu priredbu u subotu 20. prosinca u dvorani Ivana Pavla II. u Dubrovniku, a na kojoj su sudjelovali njihovi roditelji, prijatelji i mnogobrojni drugi zainteresirani.
Kroz veoma zanimljiv program božićne priredbe vodili su maturanti ove škole Mišela Grkeš i Marin Perčić, a nastupili su: školski zbor pod vodstvom prof. Lucije Pećar pjesmom „Zlatnih krila anđela si, Bože, meni poslao“ i „Adeste fidelis“ i Fani Skvrce uz recitiranje pjesme „Kako je biti preteča“, te Lidija Brajčić uz recitiranje stihova pjesme „Bijeli Božić“. Okupljene je posebno oduševio igrokaz „Badnjak kod Horvatovih“ koji su uprizorili Jelena Barač, Borna Stanković, Anamarija Miljak, Juraj Karaman, Roko Gvozdenica Šipić, Petra Mihajlović i Ivan Đerek, a uspješno su dramski prikazali stvarnost gubitka smisla Božića i utapanje u nebitnom koje ne zaobilazi ni suvremene obitelji. A da klasičari mogu biti itekako suvremeni i u glazbenom izričaju pokazale su Antonija Merčep, Magdalena Kačić Barišić i Marija Lujo izvedbom pjesme Rooftops. Nastupili su i možda budući klasičari iz Konavala, učenici Osnovne škole iz Cavtata Kristijan Matić i Pero Šutalo.
Ravnatelj klasične gimnazije mr. don Bernardo Pleše pozdravio je dubrovačkog biskupa mons. Matu Uzinića, generalnog vikara Dubrovačke biskupije mons. dr. Petra Palića, sve učenike i roditelje, kazavši da je svaki dan nova prilika i nova stranica, zaželjevši svima okupljenima blagoslovljene nove stranice.
Biskup Uzinić kazao je da su učenici ovom priredbom pokazali da su posebni, te da su pokazali i da je i njihova škola „posebna škola koja ovom Gradu nudi nešto drugačije“. Naglasio je da su oni tu svoju posebnost ove večeri pokazali, a da to upravo i jest Božić: odreći se svoje posebnosti i darovati je drugima, a što je učinio i sam Bog koji nije želio nikakve privilegije već je postao „jedan od nas“, učinivši to na način da svatko tko želi može doći do njega, te da on može doći do „egzistencijalnih periferija siromaštva“, a zaključio je da „ostaje zadaća da svoju posebnost darujemo svima koje ćemo susretati, počevši od svojih najbližih.“
Šime Zupčić
