Učenici i nastavnici naše škole su u razdoblju od 3. do 7. listopada 2014. bili na višednevnom izletu. Obišli smo Visoko, Sarajevo, Kraljevu Sutjesku, Fojnicu, Vinkovce, Vukovar, Đakovo i Požegu. U Visokom smo se smjestili u Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji, gdje su nas lijepo ugostili. Sljedeći dan smo krenuli za Sarajevo i obišli znamenitosti: Baščaršiju, Principov most, crkvu sv. Ante, katedralu i gradsku vijećnicu. U Kraljevoj Sutjesci smo posjetili franjevački samostan i sjetili se posljednje bosanske kraljice Katarine Kosače. Na kraju dana smo posjetili Fojnicu, franjevački samostan i muzej koji je pod zaštitom UNESCO-a. U nedjelju smo krenuli za Vinkovce i posjetili njegove znamenitosti. Sljedeće jutro bilo je posvećeno gradu heroju – Vukovaru. U franjevačkom samostanu smo pogledali film o Domovinskom ratu i razgledali crkvu sv. Filipa i Jakova, koja je u ratu uništena, a danas obnovljena . Zatim smo posjetili bolnicu u kojoj je vrlo vjerno prikazano kakvo je bilo stanje za vrijeme rata. Poklonili smo se žrtvama na groblju, posjetili toranj i Ovčaru te razgledali vojni muzej. U Iloku smo obišli povijesnu jezgru i posjetili Iločki podrum. Posljednji dan smo se vozili prema Đakovu, gdje smo posjetili katedralu, a potom nastavili do Požege, prošetali gradom, posjetili Požešku klasičnu gimnaziju i krenuli prema Dubrovniku.
Matea Vukić, učenica II. razreda
Putopis
Jutro je počelo sasvim obično, kao i svako drugo. Dizanje u 6.15, spremanje, odlazak u školu. Međutim, nije sve bilo isto. Umjesto dosadnog vikenda, kod kuće su nas čekale putne torbe za petodnevni izlet. I još su skraćeni sati došli kao šlag na tortu.
Polazak je prošao relativno glatko, svi su bili više-manje točni. Bili smo uzbuđeni što idemo na put i graja u autobusu je bila poprilična, pa je razrednica koristila mikrofon. Put je prošao dobro, te smo se navečer našli u Visokom, BiH, točnije u novom konviktu njihove Franjevačke klasične gimnazije. Bilo zbog kofeina, bilo zbog hormona, nakon večere i toplog dočeka nismo pošli u krevet, nego smo landrali po konviktu zabavljajući se svatko na svoj način. Ja sam primjerice otkrio da mi se ne sprema karijera u bilijaru. Kad smo konačno potjerani u krevet, počele su trač partije. Odgađali smo san riječima: „Spavat ćemo kad umremo!“ I sličnim…
Sljedeći dan na redu je bilo putovanje za Sarajevo. Tamo smo uživali u lokalnim znamenitostima poput ćevapa i bureka. Posjetili smo sarajevsku katedralu, crkvu Sv. Ante na Bistriku, najveću sarajevsku džamiju (gdje sam bio iznenađen razredničinim zadatkom da napišem putopis) i Morića-han. Nepredviđena okolnost bila je ta da smo došli u Sarajevo na Kurban Bajram. Mada nam je bilo lijepo, moralo se poći na ručak (još ćevapa) i uputili se u Kraljevu Sutjesku. Putem smo slušali pripovijesti našeg vodiča fra Ivana Nuića iz Visokog, koji nam je u prolazu pokazivao lokalitete povijesne važnosti. Kad smo stigli, razgledali smo tamošnju crkvu i muzej, bajkovito smještene u prekrasnoj prirodi. Nakon kratke pauze, fotografiranja i kulturno-edukativnog uzdizanja u muzeju, krenuli smo autobusom za Fojnicu. Tamo je program bio sličan; crkva i muzej pod zaštitom UNESCA-a, prekrasna priroda. Tu smo dobili pitu za večeru (koju nisam ni okusio jer sam se zanio u srednjovjekovnoj knjižnici). Nakon večere smo se oprostili i otputovali natrag u Visoko. Scenarij sa spavanjem je bio gotovo isti kao prethodne noći.
U nedjeljno jutro smo doručkovali i otišli na Misu. Nakon bogoslužja smo obišli visočki muzej s raznim izlošcima iz vremena Bosanskog Kraljevstva i turskih osvajanja. Zatim smo se oprostili s gostoljubivim domaćinima, koji su nam još poslali oko stotinjak sendviča, te se ponovno uputili u Lijepu Našu, u Vinkovce. Putem smo si kratili vrijeme slušajući glazbu, spavajući i pričajući gluposti. Stigli smo u Vinkovce, gdje smo odložili stvari u hostelu. Tad je na raspored došao posjet Etničkom muzeju, gdje smo se divili brojnim izlošcima, između ostalog pračovjeku, folkloru i naoružanju. Kako je vrijeme prolazilo, tako je glad rasla, pa smo pošli do restorana na večeru. Slobodno vrijeme smo iskoristili vrlo produktivno. Sjedili smo u parku vodeći razne polemike i mudre rasprave o životnoj filozofiji, šetali gradom i degustirali lokalnu toplu čokoladu u jednom baru. Zatim smo se vratili u hostel oko 23 h, i zabavljali se dok skandinavske odbojkašice nisu odlučile napustiti sobe namijenjene nama. Zatim smo se istuširali i spavali snom pravednika čitava 2 sata.
Ujutro nakon doručka krenusmo ka Vukovaru. Tamo su nas se dojmile slike razaranja u Domovinskom ratu. Posjetili smo crkvu i samostan, vukovarsku bolnicu, koja je u ratu bila nemilo bombardirana, unatoč oznakama medicinske ustanove. Saznali smo i za požrtvovnost i iznimnu hrabrost osoblja, koje je, pod kišom granata i s manjkom medicinskog materijala, istovremeno liječilo više stotina pacijenata, bez obzira na vjeru i naciju. Tad nas je umirovljeni branitelj proveo gradom uz dojmljive priče iz ratnog doba. Na redu je bila vukovarska muzej-vojarna, gdje smo se zabavljali na tenkovima, simuliranom bojištu i raznom naoružanju. Nakon toga smo otišli na memorijalno groblje Ovčaru, gdje smo se pomolili za pokojnike. Stali smo kraj vodotornja, simbola ratnog razaranja, ali i hrabrog vukovarskog otpora. Navratili smo i do Iloka, gdje smo pogledali stari vinski podrum i vinariju, srednjovjekovni dvorac, a onda večerali. Naposljetku, povratak u hostel.
Zadnji dan Đakovo! Divili smo se veličanstvenoj katedrali, koju nam je pokazao svećenik. Nastavili smo svoj put u „Zlatnoj Dolini“, u Požegi. Razgledali smo tamošnju klasičnu gimnaziju, katedralu i romaničku crkvu sv. Lovre, gdje nas je pozdravio mons. Antun Škvorčević, požeški biskup. Na kraju ručak u dražesnoj kolibi uređenoj kao restoran, pa povratak kući.
Put je prošao u veselom i pospanom raspoloženju. Ne znam za druge, ali meni je izlet bio odličan i mislim da nije mogao biti bolji. Namjeravam ga pamtiti, a imam i 560 fotografija koje će mi u tome pomoći.
Roko Gvozdenica Šipić, I. razred
