Sjećam se prvog izleta u 1.razredu prije 3 godine. Razrednica mi je zadala zadatak da nakon izleta napišem kratak osvrt. Tad sam napisala da nam je to bio prvi zajednički izlet i da se nadam da će još takvih veselih izleta biti u iduće četiri godine u našoj Klasičnoj. Eh, tko je onda znao kakva će nas korona-nevolja napasti…
Kad smo već gotovo izgubili svu nadu za nekim višednevnim zajedničkim druženjem, pomirili se s činjenicom da nosimo teret ovih “novonenormalnih” vremena, dogodilo se čudo – uspjeli smo doživjeti srednjoškolsku ekskurziju!
Svjesni smo vremena u kojem se nalazimo pa smo silno zahvalni našoj dragoj razrednici Ingi koja se svim silama potrudila u svemu nam udovoljiti, a i dragoj prof. Sanji koja joj je pomogla u organizaciji ekskurzije.
U četvrtak poslijepodne, ali, naravno, nakon odrađene nastave (jer kakvi su to klasičari koji gube sate nastave zbog izleta), krenuli smo prema Zadru, a bili smo uzbuđeni skoro kao da idemo na Zakintos.
U autobusu je sve bilo nabijeno kationima ushita. Razrednica i prof. Sanja cijelo su vrijeme imale osmijeh na licima, vjerojatno jer je i njima falilo ovakvih izleta s učenicima ili su samo bile sretne jer smo i mi bili sretni.
Došavši u hostel u večernjim satima, najprije su nas dočekale uredne i čiste, ali klaustrofobično male sobe. No, koga briga, ljudi, pa mi smo na ekskurziji!!!
Hostel je bio u centru Zadra, na prekrasnoj Kalelargi.
Odmah smo nakon večere krenuli dobro poznatom dictom: CARPE DIEM. Poslušali smo Morske orgulje, pozdravili Sunce, prošetali rivom, udahnuli skoro zaboravljen miris mladenačke slobode pa se raspršili po obližnjim kafićima. Do dugo u noć nisam mogla zaspati od istih onih kationa ushita koji su krenuli s nama autobusom i doveli nas u Zadar.
Sutradan smo nakon doručka krenuli na dogovorenu turu gradom. Vodič nas je upoznao s postankom Zadra, posjetili smo katedralu sv. Stošije i crkvu sv. Šimuna. Još je nešto jako čudesno: našli smo se u Zadru točno za vrijeme slavlja sv. Šimuna, zaštitnika grada.
Nakon razgledavanja, vodič nas je odveo u Klasičnu gimnaziju Ivana Pavla II. u kojoj predaje povijest. Tamo smo s njegovim učenicima slušali predavanje, a zatim smo se natjecali u kvizu znanja. Moja je skupina bila najbolja, a obećana nam je za nagradu petica iz latinskog jezika. Za nju se vrijedilo izboriti!
Nakon kviza uslijedila je zanimljiva kreativna radionica, a potom smo pošli posjetiti bivšega dubrovačkog biskupa, a sadašnjeg zadarskog nadbiskupa mons. Želimira Puljića koji nas je, čuvši da dolazimo, rado ugostio u svom nadbiskupskom dvoru.
Posjetili smo i izložbu “Zlato i srebro Zadra” kroz koju nas je provela simpatična redovnica.
Potom smo pošli na zasluženi objed prije obilaska Nina.
Nin je simpatičan gradić, ali nam je raspoloženje pokvarila hladna bura pa smo jedva čekali vratiti se u hostel.
Na kraju dana opet red zabave i red smijeha prije spavanja.
U subotu smo uživali u prekrasnoj prirodi NP Krka gdje smo se svi zajedno fotografirali za uspomenu, a zatim smo nastavili prema Šibeniku, gdje smo razgledavali šibenske znamenitosti. Jako je zanimljivo bilo u Interpretacijskom centru katedrale sv. Jakova “Civitas Sacra” u kojem smo, kroz mnoštvo interaktivnog sadržaja i uz zanimljivo vođenje, doznali priču o gradnji šibenske katedrale.
Nedjelju smo započeli svetom misom u Zadru, zahvalivši Gospodinu za ova četiri dana naše ekskurzije.
Šoping je, naravno, uvijek dobra tradicija svakog izleta pa ga nismo mogli zaobići ni ovaj put.
Punih vrećica i još punijeg srca od onih kationa s početka priče uputili smo se prema Dubrovniku.
Svi smo se nakon ove ekskurzije složili u jednom – skupili smo pregršt prekrasnih uspomena, što bi rekla naša draga razrednica -”I PREVEĆ”! 
Antonija Bračun
